*Kako su nastali murali u Ušivku i Ilidži

Sjedamo u automobil i krećemo. Prvo Ušivak, pa Blažuj... Nas četvoro.

Tihi smo, jer se baš i ne znamo, a ne znamo ni šta nas to čeka kada dođemo u privremene prihvatne centre, niti kako će naše ideje biti primljene među migrantima, korisnicima centra.

Progovorimo po neku čisto da razbije monotoniju dok se vozimo, šalom pokušavamo da razbijemo oblake koji nam prijete kišom.

Znamo šta nam je činiti. Obojena Klapa je tim koji aktivno radi na promociji street art-a u Sarajevu (i šire). Njihovi murali su svuda. I sam sam se začudio kada sam tokom ovog druženja shvatio da su neke sjajne slike na fasadama Ilidžanskih zgrada upravo njihovih ruku djelo. Njihov projekat, “Painting dreams against the walls” u narednih mjesec dana će okupiti osobe koje su privremeno smještene u PPC Ušivak i Blažuj, a koje su zainteresovane za crtanje i oslikavanje da zajednički kreiraju idejno rješenje za jedan mural koji će biti oslikan u PPC Ušivak i jedan u Ilidži.

Dolazimo do kapije Ušivka. Upisujemo se, već smo najavljeni i imamo sve saglasnosti za implementaciju aktivnosti u centru.

Prvi zadatak je da troje prisutnih članica i članova Obojene klape upoznaju sve one sa kojima se sretnu o kreativnoj radionici koju će držati već sutra. Sa kolegama iz PPC Ušivak krećemo u šetnju Ušivkom. Pozdravljamo se sa svima jer osmijeh govori sve jezike svijeta!

Dolazimo do društvenog kutka kojim rukovodi Caritas. Naši prijatelji iz Obojene klape se već pozdravljaju sa nekim od volontera Caritasa. Pričamo šta je plan, želimo izraditi mural koji će predstavljati što više nacija, zajednica, tako da svako ko jednom dođe u Ušivak može da prepozna dio sebe na tom zidu.

U društvenom kutku je gužva jer, dan je hladan i svako dolazi da slobodno vrijeme upotpuni nekom društvenom igrom i toplim napitkom koji se ovdje služi. Naše kolege iz Caritasa govore ko je bolji sa engleskim jezikom. Benjamin (Obojena Klapa) već kreće u razgovor i poziva na sutrašnju radionicu. Sagovornici ga grle na kraju razgovora... Znamo, sigurni smo - doći će. Reći će prijateljima. Odjednom se svi već interesuju šta će to sutra biti u kutku.

Usput razgovaramo sa ostalim predstavnicima partnerskih organizacija i pozivamo ih na sutrašnju kreativnu radionicu.

Idemo dalje ! Sljedeća stanica PPC Blažuj. Procedura ista ali okolnosti malo drugačije. Naime, došli smo na sami kraj radnog vremena. Uspjeli smo dogovoriti da kreativnu radionicu realizujemo kroz sedam dana u saradnji sa nekim od partnera.

Dan ispunjen novim iskustvom, već najavljuje nastavak priče.

Radionica je privukla i najmlađe

*************

Kreativna radionica kreće po planu.

Društveni kutak u Ušivku postaje sve puniji i sve manji.

Ovo je mjesto gdje skoro svi talenti ljudi koji borave u PPC Ušivak mogu da dođu do izražaja.

Radionica je tematska. Obojena klapa želi da svako nacrta svoju kuću (u kojoj je živio/la, živi i želi živjeti). Uskoro ova radionica prerasta u pravo malo umjetničko druženje. Crta se, boji, igra se, priča, smije...

I baš sve ovo bit će utkano u boje koje već naredni dan nanosimo na zid oslikavajući snove i stvarnost svih nas...

Objena klapa u posjeti PPC Ušivak

*****

Vrijeme u Sarajevu – nepredvidivo. Jutrom nas dočekuje kiša. No, kako dan odmiče, ispostavlja se da je sunce definitivno na našoj strani (iako nam ni kiša ne može ništa).

Obojena klapa nastavlja (ili tek počinje) svoju misiju. U Ušivak stiže i kran/ dizalica. Stigla je i klapa… Šire folije, krep trake, iznose boje, četke, valjke.

Pogledi prolaznika šapuću nam: “Šta se dešava?”

Treći je dan aktivnosti, a prvi dan oslikavanja murala u PPC Ušivak. Jučerašnje radionice pomogle su u kreiranju konačnog vizuala. Kreativna ekipa donijela je odluku: Ušivak će krasiti prava mala Kapadokija!

Na zidu se već mogu nazrijeti obrisi balona koji nose kuće. Baš one kuće koje smo jučer crtali. Motivi tih crteža bit će oslikani na muralu tako da svako ko je bio u ovm centru (i ko će nekada doći u njega) može na ovom muralu prepoznati dio sebe. Kulture i običaji koje svako od nas nosi sa sobom gdje god da ide, predstavljeni su kroz balone koji odlaze u nepoznato.

I gdje god da se krećemo, sa sobom nosimo dio svoje kuće, onoga šta smo, ko smo, odakle smo…

Znatiželjni pogledi zastanu, prije nego nastave tamo gdje su se uputili. Još uvijek nemaju hrabrosti da se uključe, da i sami uzmu četku u ruke i oslikaju svoje snove sa nama.

Možda sutra… Klapa će donijeti i zvučnike, možda nas muzika okupi. Ona je barem oproban recept u ovakvim situacijama.

 

Zajedno bojimo snove
Najmlađi u Ušivku uče tehnike slikanja sprejem

*****

Nije baš svakodnevna pojava u Ušivku da neko tek tako neometano šara po zidu. Bez pogleda, predrasuda, bez osuđivanja, javno i pod vedrim nebom, pred svima… mi nastavljamo slikati snove u boji. 
Učimo o tome kako je lijepo biti dijete. A, upravo nam je najviše djece prilazilo noseći svoju čistu, iskrenu znatiželju, pokušavajući procijenitišta se to danima dešava na zidu i na šta će sve izaći… I razumjeli smo se, bez problema, bez da znamo jezike jedni drugih. 
Nizali smo dan za danom, san za snom, boju za bojom, liniju za linijom... I evo ga. Prava mala dolina snova na koju sada možemo biti ponosni. Bogatiji smo za jedno super-zabavno druženje, toplo ljudsko iskustvo, a privremeni prihvatni centar Ušivak je bogatiji za mural koji će ga krasiti u godinama što dolaze.
Znate šta je super? Svaki novi znatiželjni pogled moći će pročitati ove redove tako što će skenirati QR kod na muralu koji vodi upravo do ovog teksta.
Ovdje zastajemo i pozdravljamo upravo Tebe, znatiželjni čitaoče. Nadamo se da ti se murali dopadaju! Uskoro nastavljamo na novoj lokaciji, da zajednički sanjamo snove u boji. 😊
 

*****

PPC Ušivak ostavlja veliki utisak na nas. Napunili smo baterije, idemo dalje sa novom i svježom energijom za nove zidove, nove boje.

I dok smo čekali da se formalni procesi pribavljanja potrebnih dozvola za oslikavanje naših novih snova na Multimedijalnom centru Ilidža konačno završe, nastavili smo sa novim/ starim aktivnostima – Fasada Festom! Nevjerovatno je vidjeti inicijative koje su pokrenute uz podršku IOM-a (u našem slučaju kao dio BHRI programa) kako nastavljaju svoj život u zajednici, postajući značajni i prepoznati događaji.

 

I onda... Dobijamo dozvole za novi mural! Ali, korak po korak. Naša naredna destinacija na ovom putovanju je ponovo PPC Blažuj. Zajedno sa Médecins du Monde (MDM) partnerskom organizacijom u Centru, održali smo kreativnu radionicu sa željom da oslikamo naše snove još jednom. Ovaj put sa novim učesnicima. Tako smo razgovarali, dijelili naše priče i ideje za crtanje. Nakon što smo predstavili idejna rješenja murala, njegovu svrhu, učesnici su dobili zadatak da nacrtaju svoje puteve, snove, životne priče... Rezultat radionice – mnoštvo crteža koje će nam pomoći u izradi konačnog dizajna.

Naredni zadatak koji je pred nama bit će oslikavanje murala na zidu Multimedijalnog centra Ilidža koji će, nadamo se, postati novi simbol Velike aleje i ukrasiti njenu pješačku zonu.

Dan po dan, linija za linijom, boja za bojom…

Naši snovi polako se iscrtavaju na velikom zidu Multimedijalnog centra Ilidža, zahvaljujući saradnji koju imamo sa Kultuno – sportskim i rekreacionim centrom Ilidža koji upravlja ovim objektom. 
Glavni motiv ovog murala je čovjek koji za sobom vuče kuću/e na kolicima u nepoznatom pravcu, koristeći se mapom kao osnovnim sredstvom za pomoć u putu. Ova kuća, ali i cijeli mural zapravo su mozaik motiva koje smo dobili kroz kreativne radionice u PPC Blažuj. 
Vidite to drvo na vrhu kuće? To je jabuka. Jedan od migranata nam je ispričao priču kako je u našu zemlju došao oskudno odjeven, iscrpljen i gladan… Prolazeći kroz neko selo, vidio je stablo sa mnoštvom jabuka. Pojeo je nekoliko jabuka sa tog stabla. Kaže kako će ga jabuke uvijek podsjećati na našu zemlju i na njegov put u nesigurnu budućnost. 

Na muralu je mnogo brda, planina. Pitate se zašto ? Migranti baš tako vide svoj put prema Evropi. Na desnoj strani, ipak, vidite polje. Nakon svih tih brda, uspona, padova, većina onih koji su aktivno učestvovali na našim radionicama kažu, ovako upravo zamišljaju kraj njihovog putovanja. Ovako zamišljaju Evropu (EU).

Čovjek kojeg vidimo na muralu – on ima nekoliko boja kože. Migracije pripadaju svima nama!
Kuća koju on vuče za sobom ima nekoliko motiva… Na njoj vidite obrise tradicionalne bosanske kuće, ima tu i rimskog stila, a visoki prozori neke mogu podsjetiti na stare željezničke mostove. Ovaj mural priča jedinstvenu priču svih nas – gdje god da idemo, naša kuća, naš dom je ono što nosimo sa sobom. Tokom života, naš dom gradimo i nadograđujemo sa svime i svima, šta god da vidimo i naučimo, sa onima koje upoznamo. I tako rastemo, tako činimo dom u nama samima većim i vrijednijim. 
Skoro smo na kraju ovog velikog putovanja.
Još jedna stvar za kraj.
Mural sada treba predstviti javnosti….
*****