RODNO ZASNOVANO NASILJE I NAŠA ULOGA

Rodno zasnovano nasilje je prepreka za socijalni i ekonomski razvoj društva. Važno je pružiti usluge žrtvama ali je važnije adresirati fundamentalne uzroke nasilja kako bi se kreiralo mirnije i stabilnije društvo gdje su žene, muškarci i djeca slobodni da uživaju svoja prava, i gdje su njihova prava poštovana. IOM i Odjel za tranziciju i oporavak su razvili alate za adresiranje temeljnih uzroka rodno zasnovanog nasilja. Ovi alati počivaju na saznanju da su rodna nejednakost i nejednaki odnosi moći korijeni rodno zasnovanog nasilja. 

Nathalie Gendre

U okviru projekta “Podrška mladima u lokalnim zajednicama u Bosni i Hercegovini”, financijski podržanog od strane Vlade Ujedinjenog Kraljevstva, IOM radi na poboljšanju aktivnog i kritičkog mišljenja kod mladih i odraslih u njihovim životima, te na izgradnji jačih zajednica. Prepoznavajući važnost koju nasilne ekstremističke grupe stavljaju na rod kada primjenjuju različite strategije na muškarce, žene, dječake i djevojčice u svojim aktivnostima, propagandi i regrutaciji, IOM je razvio aktivnost koja procjenjuje i istražuje ulogu rodnih identiteta u kontekstu nasilnog ekstremizma na zapadnom Balkanu. Primarni fokus je stavljen na toksični maskulinitet - konstrukt koji nadilazi vjerska uvjerenja i kulture, prisutan u svim nasilnim ekstremističkim skupinama, uključujući vjerske, ekstremno desničarske nacionaliste, bijele supremaciste i neonacističke nasilne ekstremističke grupe i organizacije - prekidajući vezu između muškosti i nasilja i ideje da su moć, dominacija i nasilje ključne osobine muškarca.

Toksični maskulinitet se odnosi na određenu kulturnu/socijalnu normu koja je povezana sa štetom po društvo i same muškarce. Takođe, samodovoljnost i emocionalna represija povezani su s povećanim psihološkim problemima kod muškaraca kao što su depresija, povećani stres, zloupotreba supstanci, a na kraju može dovesti do nasilnog ekstremističkog ponašanja. Imajući u vidu sve rečeno, IOM je razvio radionicu od 6 sesija koja govori o socijalizaciji dječaka u patrijarhalnim društvima koja često normalizuje nasilje, kao u izreci „dječaci će biti dječaci“ u pogledu nasilja i agresije. Ova metodologija pokriva teme kao što su toksična muškost, rodno zasnovano nasilje, mizoginija, emocije, utjecaj medija, objektivizacija, diskriminacija i govori o teretu kojeg muškarci nose zbog pritiska koji im društvo nameće. Prva radionice Toxic Masculinity organizirane su sa mladima u četiri lokalne zajednice u periodu obilježavanja kampanje 16 dana aktivizma protiv rodno zasnovanog nasilja.

Povezano sa temom toksičnog maskuliniteta, ali i u okviru drugih projektnih aktivnosti, IOM je organizirao i podržao nekoliko događaja kao doprinos kampanji 16 dana aktivizma: Narandžastu šetnju u  Foči, panel diskusiju u Bugojnu, Narandžastu utakmicu – nogometna utakmica sa mješovitim timovima, u Prijedoru, i panel diskusiju “Toksični maskulinitet: Jučer, Danas, Sutra”, u Sarajevu.

29 Novembar

Narandžastu šetnju u Foči su organizirali učesnici SMART’Y radionice, koji su odabrali da šetaju zajedno i tako pošalju poruku podrške žrtvama nasilja, te poruku kojom osuđuju nasilje.

Petnaestogodišnji Matija je, nakon završetka Narandžaste šetnje, rekao: “Drago mi je da smo posvetili svoje vrijeme ovoj temi. Ali to nije dovoljno. I fizičko i verbalno nasilje mora biti zaustavljeno.”

5 Decembar

Mladi u Bugojnu su organizirali panel diskusiju gdje su panelisti bili: Ajla Kavlak, magistrica socijalnog rada, fra Ivica Pavlović, župnik župe Sv. Ante Padovanskog Bugojno i hafiz mr. Semir Imamović, profesor islamske vjeronauke, koji su govorili o uzrocima rodno zasnovanog nasilja i ulozi društva u njegovom smanjenju i iskorjenjivanju.  Zaključili su da svaki dio društva – svaki pojedinac i svaka institucija – ima ulogu u prevenciji i iskorjenjivanju rodno zasnovanog nasilja.

9 Decembar        

S ciljem promocije rodne jednakosti i podrške jednakim odnosima moći između muškaraca i žena, mladi u Prijedoru su odlučili organizirati Narandžastu utakmicu – nogometnu utakmicu sa mješovitim muško-ženskim timovima. Nakon utakmice, sa pola daha, rekli su nam da su ponosni što su bili u mogućnosti pokazati kako zajedno mogu igrati veoma dobar nogomet.

10 Decembar

Organizirana na Međunarodni dan ljudskih prava, panel diskusija “Toksični maskulinitet: Jučer, Danas, Sutra” je donijela nekoliko veoma važnih zaključaka. Panelisti su bili: Peter Van der Auweraert, Šef misije IOM u Bosni i Hercegovini, Nathalie Gendre, DDRR and PVE Savjetnik, Odjel za tranziciju i oporavak, IOM, Sead Turčalo, prof.dr., Dekan Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Sarajevu, Aida Ganović, psihologinja, Savjetnica za ljudske resurse i razvoj organizacije pri SOS DS, Senka Petković, Centar za socijalni rad Brčko Distrikta, Primarijus dr. Borislav Đulabić, zamjenik ravnatelja JZU Zdravstveni Centar Brčko. NJE Matthew Field, Ambasador Velike Britanije u BiH i gospodin Peter Van der Aueweraert su dali uvodni govor za ovaj panel.

U svom uvodnom govoru, NJE Matthew Field je rekao da ne trebamo slati samo poruku “zaštitite svoje kćerke”, već bi i “educirajte svoje sinove” također trebalo biti poruka. Trebamo učiti sinove da se ne plaše snažnih žena, trebamo im pomoći da razumiju svoje emocije i upravljaju njima, i trebamo ih naučiti da postoje različiti načini kako da budu muškarci. Ovo educiranje je zadatak svih nas, ali posebnu odgovornost imaju muškarci – očevi, braća, lideri – odgovornost da budu bolji uzori.

U nastavku nekoliko zaključaka sa ove diskusije:

Gospodin Peter Van der Auweraert je naveo norme i standarde koje je društvo postavilo vezano za to kako se muškarci trebaju ponašati ili kako trebaju izgledati, te je govorio o djelima nasilja kao o ličnom izboru osoba koje izvršavaju nasilje. Kasnije u diskusiji je govorio o važnosti projekata koje IOM i druge organizacije implementiraju. Svi napori koji se ulažu u prevenciju i iskorjenjivanje nasilja se možda čine kao kap u moru, ali svaka kap je bitna.

Gospodin Sead Turčalo je rekao da je veoma važno da se napor ulaže u razvijanje jakih individua, a to je uloga obrazovanja. Naglasio je da pojedinci obično prihvate bilo koju ulogu koja im se nameće, samo da bi bili prihvaćeni u društvu. Zbog toga bismo trebali njegovati individualnost i kreativnost: “Kada ponište vašu kreativnost, unište vašu individualnost.”

Gospođa Aida Ganović  je govorila o važnosti mentalnog zdravlja, posebno jer je ono tabu tema bh. društva, kao i o glorifikaciji nasilnika kao vidu podrške nasilju. “Ne dozvoljavamo mladima da budu kreativni i da kritički razmišljaju, a istovremeno to očekujemo od njih.”

Gospođa Senka Petković je govorila o ulozi institucija, posebno ulozi Centara za socijalni rad. Naglasila je važnost povjerenja koje te ustanove i socijalni radnici trebaju izgraditi kod žrtava nasilja, kao i važnost održavanja tog povjerenja. Također, međusobna suradnja relevantnih institucija je od velikog značaja.

Gospodin Borislav Đulabić je govorio o uključenosti zdravstvenih institucija u slučajevima nasilja, te o rijetkom prijavljivanju ovih slučajeva. Kako je rekao, prijašnji slučajevi nasilja su pokazali da žrtve često ne prijave nasilje zbog srama i osude s kojom bi se mogle susresti ako prijave nasilnog supružnika ili drugog člana porodice.

Gospođa Nathalie Gendre je naglasila da žene trebaju sistemski biti uključene u programe integracije i rehabilitacije. Govorila je o tendenciji da se žene posmatraju samo kao žrtve oružanog nasilja, posebno u nasilnim ekstremističkim organizacijama. Stoga su žene često isključene iz programa rehabilitacije i reintegracije. Ne samo da je ovo diskriminatorno, žene neće imati koristi od pristupa tim programima, već to može predstavljati i rizik za društvo jer bismo mogli previdjeti žene s radikaliziranim profilima i poslati ih nazad u njihove zajednice.

Panel je zaključio da nasilje nije pihvatljivo ni u jednoj formi, te da svi aspekti društva, i formalni i neformalni, trebaju učestvovati u prevenciji i iskorjenjivanju nasilja.

Za dalji zaključak citirajmo jednog učesnika: “Zaista ne smijemo zanemariti ni jedan, ni tradicionalni, ni moderni medij. Svaki od njih bi trebao biti iskorišten da govorimo o ovoj tematici. Trebamo iskoristiti ovih 16 dana aktivizma, ali i ostalih 365 ili 366 dana u godini, da pričamo o nasilju. Trebamo iskoristiti ljude iz zajednice koji će prepoznati ove probleme i govoriti o njima na svakodnevnom nivou.”