Obrazovni sistem, obrazovne institucije i njihovi djelatnici su svakako veoma važna komponenta u odrastanju mladih, bitna stepenica za njihovo svako buduće djelovanje, i nerijetko inkubator za stvaranje zrele i snažne ličnosti. Upravo zbog toga, IOM-ov pristup kroz projekat „Podrška mladima u lokalnim zajednicama u Bosni i Hercegovini“, kojeg financijski podržava Vlada Ujedinjenog Kraljevstva, uključuje, pored mladih i roditelja, i obrazovne institucije s kojima razvija suradnju i kojima pruža podršku.

Kroz ovaj projekat IOM je razvio MoviEQ metodologiju koja, kroz istoimenu radionicu, na veoma interaktivan način, radi na razvoju kritičkog razmišljanja, emocionalne inteligencije, te jačanju vještina poput aktivnog slušanja, sagledavanja šire slike i rješavanja konflikata.

Prošle sedmice u Bihaću, Cazinu i Velikoj Kladuši su održane mentorske MoviEQ radionice gdje su facilitatori bili djelatnici obrazovnog sektora, profesori i pedagozi iz nekoliko obrazovnih institucija u Unsko-sanskom kantonu. Prije ovih radionica facilitatori su prošli obuku za facilitaciju MoviEQ radionica koje će nakon okončanja mentorskog procesa moći realizirati u svojim institucijama.

U razgovoru sa prosvjetnim radnicima, koji sada imaju i ulogu MoviEQ facilitatora, rekli su nam da obrazovni sistem treba poboljšati nastojanja da razvija kritičko mišljenje kod mladih i, iako postoje određene aktivnosti u sklopu nastavnih planova i programa koje se tiču kritičkog razmišljanja, ovo svakako nije dovoljno, posebno u današnje vrijeme kada je pred mladima mnoštvo novih izazova.

Prof. Haris Smajić, Stručni savjetnik za stručno-pedagoški nadzor za bosanski, hrvatski i srpski jezik, smatra da ova metodologija može koristiti mladima u procesu osamostaljivanja, donošenju vlastitih sudova i mišljenja o problemima unutar zajednica:

„Ove radionice su prilika da radimo na razvoju mladih kroz škole, udruženja i nevladine organizacije, da bi mladi mogli razvijati kritičko mišljenje i vlastiti sud o problemu koji zaokuplja neku sredinu ili o izazovu s kojim se oni lično susreću. Mladi su ograničeni unutar skupina, kalupa i ustaljenih normi, i veoma često ne mogu iznijeti vlastito mišljenje jer se boje osuda društva, čak u određenoj mjeri i osuda od profesora i nastavnika.“

Kada smo upitali šta misli o treningu kojeg je pohađala i o ovim radionicama, doc. dr. Šejla Bjelopoljak, uposlenica Pedagoškoga fakulteta Univerziteta u Bihaću, je kazala:

“Na osnovu iskustva generalizirati ću da MoviEQ trening predstavlja podršku odgojno-obrazovnom sistemu u obrazovnoj paradigmi usmjerenoj pojedincu: djeci i mladima. Istodobno doprinosi razvoju nastavničkih kompetencija koje podrazumijevaju balans između obrazovnih sadržaja i stvarnih potreba; usmjerava mlade da propituju kakvu vezu imaju sadržaji koje uče sa njihovim životima, zašto je važno to što uče i sl. Suštinski pomaže pojedincu da razvije vještine kojima će biti u stanju zaključivati o sintezi, dakle jednoj cjelini kako funkcioniše bez da bez provjere prihvata ponuđeno u svakodnevnom životu. Cilj obrazovanja bi trebao biti odgajati ličnost sposobnu da radi i stvara nešto novo, a ne samo da ponavlja ono što su prethodne generacije već napravile - osobe koje su istraživači, kreativni i inovativne ličnosti. Također bi cilj trebao biti i oblikovati umove koji su u stanju kritički preispitivati stvarnost - koji je provjeravaju i ne prihvataju sve što im se nudi. Upravo je MoviEQ usmjeren ovom cilju zbog čega ga smatram i podrškom u iznalaženju puteva koji će omogućiti kvalitetno obrazovanje za sve. Ovakva priča mora vrijediti na svim nivoima obrazovanja, visokoškolsko obrazovanje nije izuzetak, posebno ne nastavnički fakulteti. Obaveza nam je pripremiti studente za budući rad koji će moći kvalitetno odgovoriti izazovima budućnosti i koji će “na vrijeme” internalizovati navedene ciljeve za svoje vrijednosti.”

Fuada Cerić, pedagogica u OŠ u Todorovu, u Velikoj Kladuši, kaže da je uloga radnika u obrazovanju pri razvijanju kritičkog mišljenja kod mladih veoma značajna te da stoga treba raditi na razvijanju kompetencija što većeg broja prosvjetnih radnika kako bi obrazovni sistem generalno mogao odgovoriti ovom zadatku:

“Susrećemo se sa problemom da se mladi pridružuju grupama koje ne odgovaraju ponašanjima društva i odlikama jednog društva. Sve je veći broj takvih grupa kojima se mladi pridružuju ili preko društvenih mreža ili kroz druženja u zajednicama. Samim uključivanjem u grupe koje nisu prihvatljive u društvu mladi nanose štetu sebi, ali i drugima. Veoma je važno raditi sa mladima, podsticati mlade, razvijati njihovu svijest i raditi na razvoju kritičkog promišljanja. Upravo zato nam treba što više ovakvih sadržaja kako bi ljudi iz obrazovanja mogli raditi na razvijanju svojih vještina a potom svoje iskustvo prenositi na mlade.”

Muhamed Ramić, profesor u Mještovitoj srednjoj školi u Ključu kaže da je ovo novo i potrebno iskustvo, posebno u vrijeme kada svjedočimo odlasku mladih:

“Veoma je potrebno da mladi razvijaju kritičko razmišljanje, da razmišljaju drugačije, da se u neugodnim situacijama postave i odreaguju na pravi način. Madi imaju mnoštvo ideja, podrška društva je veoma bitna. U svojoj prijašnjoj ulozi Ministra obrazovanja svjedočio sam mnogim dobrim idejama i prepoznao da je mladima u većini slučajeva potrebna samo podrška, vjetar u leđa. To je ono čemu svi kao društvo trebamo težiti. Angažman mladih u udruženjima i organizacijama je jako bitan i to se pokazalo kao jedan dobar način djelovanja i alternativa mladima za negativnosti s kojima se susreću. Ova radionica mi je otvorila spoznaje koje planiram prenijeti i mladima koji su okupljeni u takvim organizacijama, a sa kojima surađujem. Smatram da su mladi često zapostavljeni, na marginama, i naše je da ih animiramo da rade dobro za sebe, ali i za svoje zajednice.”

Učesnici radionica su sa oduševljenjem dočekali ovakav sadržaj koji se u mnogo čemu razlikuje od uobičajenog nastavog procesa. Osvrćući se na radionicu rekli su da su naučili sagledati i tuđu perspektivu, da nije sve uvijek onako kako mi mislimo da jeste, da im je bilo veoma zanimljivo slušati tuđa mišljenja na teme koje inače sami ne bi pokretali, da su savladali strah od pričanja o vlastitim stavovima, te da su pronašli način kako da razmišljaju i pristupaju različitim situacijama.

Završetkom ovog mentorskog procesa Unsko-sanski kanton ima ukupno 26 prosvjetnih radnika obučenih za facilitiranje MoviEQ radionica. Nakon prošlosedmičnih radionica koje su realizirali u obrazovnim institucijama u kojima rade, te nakon certificiranja, moći će ove radionice da realiziraju u skladu sa prepoznatim potrebama i mogućnostima.  

U budućoj realizaciji MoviEQ radionice obrazovnim institucijama donose novi alat koji doprinosi radu prosvjetnih radnika ali i mladima koji će na ovaj način postati vještiji u sagledavanju svijeta oko sebe i nošenju sa izazovima današnjice.

I na kraju, prenosimo poruku koju je Fuada uputila svojim kolegama u prosvjeti, ali i mladima:

“Trebamo odgajati za budućnost, živjeti za mladost i raditi sa mladima. Mladi uče od nas kakvi trebamo biti, šta trebamo gajiti kod sebe, koje su to prave ljudske vrijednosti, koje su nažalost izgubile na težini. Trebamo razvijati vještine kod mladih i utjecati na njihovu svijest da ne donose odluke drugi za njih, da ne rade stvari i ne donose odluke koje će za njih biti negativne. Obrazovanje ne prestaje ni sa srednjom školom, ni sa fakultetom, moramo neprestano učiti i raditi na sebi, učiti iz primjera pozitivnih osoba u našem okruženju. Svi mi imamo uzore, ali trebamo tražiti uzore u pozitivnim ličnostima. Posebno bih poručila mladima da ne traže uzore u ličnostima koje su danas aktuelne, a koje ne donose ništa dobro.”