Radne migracije

Kreatori politika u mjerodavnim državnim tijelima u Bosni i Hercegovini (BiH), a posebno Ministarstvo vanjskih poslova, Agencija za rad i zapošljavanje i njeno resorno ministarstvo, Ministarstvo civilnih poslova, trebaju podršku u osmišljavanju i provedbi politika koje povećavaju pozitivne učinke migracija, a umanjuju negativne učinke na porodice i zajednice porijekla, tranzita i odredišta. U tom kontekstu, bilateralni ugovori o radu trebali bi se razvijati sa zemljama u regiji i EU, kako bi se olakšalo kratko-do srednjoročno razdoblje migracija iz BiH za potrebe, između ostalog, sezonskog zapošljavanje, zapošljavanje vezano za specifične projekte ili pripravnički staž.  Ti sporazumi služe da se formalizira opredijeljenost pojedinih zemalja kako bi se osiguralo da se migracija odvija se u skladu s dogovorenim načelima i procedurama, i omogući uređen proces migracije koji štiti interese samih migranata, kao i obje zemlje koje šalju i primaju migranate.

Uspostavljanje Migracijskih servisnih centara (MSC), koji su podržani od strane projekta „Migracije za razvoj u zemljama Zapadnog Balkana“ (MIDWEB), ojačao je i povećao kapacitete državnih agencija u učinkovitoj distribuciji informacija o legalnim kanalima za migracije među potencijalnim radnim migrantima i poboljšao mogućnosti za povratak novih znanja i vještina i ljudskog kapitala. Stoga će ulaganje u daljnju uspostavu Migracijskih servisnih centara osigurati da se održava postignuti napredak. 

Ministarstvo vanjskih poslova BiH, kao član Koordinacionog tijela za migracije i azil, trebalo bi biti podržano u promoviranju politike, na državnoj razini, posvećenoj privremenim i kružnim migracijama koja može pomoći u uspostavljanju veze između BiH i partnerskih zemalja, kao i između interesnih grupa u oba sektora, privatnog i javnog, i otvaranju kanala za sistematske i učinkovite prenose vještina i izgradnju kapaciteta kroz uređene migracije. učinkovite prenose vještina i izgradnju kapaciteta kroz uređene migracije. Privremene i kružne migracije usmjerene su na određene profesije i na rješavanje tržišta rada u smislu demografske dobne razlike između zemalja EU-a i zemalja Zapadnog Balkana i BiH, a takođe potiču sticanje novih znanja i vještina koje će biti od koristi za BiH nakon povratka migranata, a što se sve može pokrenuti, uz odgovarajuću potporu, od strane Koordinacijskog tijela, ranije spomenutog. To će uključivati ​​pokretanje bilateralnih sporazuma o radu i socijalnim beneficijama sa zemljama članicama EU koji se temelje na identifikaciji zemalja odredišta od strateškog interesa, a uzimajući u obzir potrebe tržišta rada i političkog razumijevanja u obe zemlje, BiH i zemlje odredišta. Ovaj oblik migracije također služi za smanjivanje faktora koji uzrokuju nezakonite migracije iz BiH među ekonomski aktivnim stanovništvom, sprečavajući „odljev mozgova“.

Zemlje u regiji su napredovale u reguliranju mobilnosti radne snage; Novi zakoni i podzakonski akti se donose u skladu s pravnom stečevinom EU-a. Nastaju praktični mehanizmi za reguliranje migracija, a pitanja migracija se uključuju u strateške dokumente. Međutim, mehanizmi i okviri u nastajanju su još uvijek krhki i zahtijevaju konsolidaciju i institucionalizaciju. Informacijski sistemi tržišta rada prikupljaju neke podatke o migracijama, ali na ne-sistematski način, što koči  izradu analiza i dugoročnih prognoza. Migracijski servisni centri pružaju podršku odlazećim migrantima, ali oni još uvijek nisu pojava na nacionalnoj razini. Potreba za regulacijom mobilnosti radne snage je proglašena, ali vrlo malo praktičnih mehanizama postoji za njeno provođenje. Nadalje, povezanost sa dijasporom uspostavljena su i pilot projekti su se dogodili na području privremenog povratka, ali na ne-sistematski način.

U tom kontekstu, ekonomski migranti i dalje ostaju neinformirani ili nepripremljeni za realne zahtjeve tržišta u zemljama odredišta; radnici migranti ostaju slabo zaštićeni dok su u inostranstvu; stručnjaci iz BiH koji žive u inostranstvu žele pridonijeti svojim vještinama, ali prilike u BiH nisu dobro izražene, uzrokujući da potencijalni investitori iz dijaspore ostaju neaktivni ili se odlučuju za druga tržišta. Dakle, politika se treba odmaknuti od reguliranja ukupnih tokova migracija prema više ciljanim pristupima temeljenim na obrazovanju i iskustvu migranata; prirodi migracija; i ispunjavanju specifičnih potreba tržišta rada i karakteristikama migranata. Nadalje, pouzdani okviri su potrebni za mapiranje dijaspore i utvrđivanje njenog potencijalnog doprinosa u razvoju BiH.