Nezakonite migracije

Zemlje u regionu se susreću sa povećanim brojem nezakonitih migranata porijeklom iz zemalja van regiona, koji prolaze kroz Zapadni Balkan, a glavne zemlje njihovog porijekla su Afganistan, Pakistan, Palestina, Sirija i Alžir. Frontex – ova Mreža za analizu rizika (FRAN) u svom tromjesečnom izvještaju za period juli – septembar 2012 navodi da je u odnosu na prethodno tromjesečje, broj otkrivenih nezakonitih migranata u EU iz Sirije udvostručen, do skoro 4000 u tri mjeseca.

Porast broja nezakonitih migranata iz zemalja van regiona, u tranzitu kroz Zapadni Balkan, također je poslužio da se poveća broj i opseg kriminalnih organizacija koje se bave krijumčarenjem migranata, a očito je da će širenje vanjskih granica EU-a sa Zapadnim Balkanom,  kao posljedica pristupanja Hrvatske EU, najvjerovatnije  promijeniti prirodu i opseg migracijskih strujanja kroz Bosnu i Hercegovinu (BiH), uključujući i povećanje broja nezakonitih migranata koji tranzitom preko BiH ulaze u EU kroz Hrvatsku.

S obzirom na nedavno pristupanje Hrvatske EU, granica među dvije države predstavlja glavnu kopnenu granicu sa EU, dugu preko 1000 km.  U toku su inicijative za jačanje upravljanja migracijskim tokovima na ovoj granici, uključujući jačanje kapaciteta policijskih službenika obe zemlje u provođenju zajedničkih patrola, a od presudnog značaja je nadograđivanje postojećih sinergija i mehanizama kako bi se osiguralo da ova granica ne postane visoko propusna tačka ulaska u EU. To je kritična tačka i uzimajući u obzir da je Zapadni Balkan važna spona u transportu droge u EU, koju dobro organizovane i profesionalne kriminalne grupe koriste kao davno uspostavljenu rutu za krijumčarenje. Iako krijumčaranje heroina tradicionalno čini veći dio ovog pitanja  krijumčarenja droge, izvještaj UNODC- a (Ured Ujedinjenih naroda za droge i kriminal) 2012.g. naglašava jasno povećanje krijumčarenja kokaina preko Balkana u zadnjih nekoliko godina, što svjedoči o kontinuiranoj važnosti ove rute krijumčarenja.

Pristupanjem Hrvatske EU vjerojatno će se povećati broj migranata koji se vraćaju u BiH iz Hrvatske na temelju Sporazuma o readmisiji između dvije zemlje, od presudnog značaja je da se taj proces prati kako bi se osiguralo da su mehanizmi i strukture, uspostavljeni u BiH za upravljanje migracijama, u usponu zadržavajući pritom ljudska prava i dostojanstvo migranata.

Primijećeno je da su nezakonite migracije sve bolje organizovane, s povećanim postotkom povratka migranata ponovnom nezakonitom prelasku granica, čime se povećava pritisak na državne resurse BiH. Kao rezultat ciljanih i strateških inicijativa financiranih od strane EU i bilateralnih donatora, niz struktura i mehanizama koji se odnose na upravljanje migracijama su na snazi ​​u BiH i kapaciteti nadležnih tijela su adekvatni za upravljanje sadašnjom situacijom. Međutim, te strukture i mehanizmi su uspostavljeni kao odgovor na situaciju u datom trenutku, tako da će se nadležna tijela u zemlji vjerovatno teško boriti sa sve većim brojem nezakonitih migranata iz zemalja van regiona, bez pružanja daljnje podrške i ciljane intervencije.

Povratak i readmisija su problematični; Bosna i Hercegovina je potpisala ugovore o readmisiji sa drugim zemljama u regionu, takođe su potpisani ugovori i sa Turskom i Moldavijom, ali još nisu ratificirani. Iako je u zadnjih nekoliko godina bilo mnogo bilateralnih pregovora sa zemljama van regiona , vrlo malo je ugovora o readmisji potpisano. Sporazum o readmisiji sa Turskom sadrži nedovoljno formuliranu klauzulu o državljanima trećih zemalja. Dakle, povratak državljana treće zemlje u Tursku nije sistematska procedura u okviru sporazuma kako je navedeno. U praksi to ne predstavlja ugovor koji bi omogućio povratak državljana treće zemlje/nezakonitih migranata iz regiona, a BiH ulaže veliki dio svog ograničenog proračuna na identifikaciju i transfer tih migranata iz jedne zemlje u drugu.

Dok nacionalni sistemi u BiH uključuju mehanizme koji omogućavaju dobrovoljni povratak nezakonitih migranata u zemlje porijekla, učinkovitost tih mehanizama je otežana zbog nedostatka sredstava, a time je povratak nezakonitih migranata iz zemalja van regiona u zemlju porijekla rijetka praksa.

U kontekstu budućih procesa pristupanja EU i odgovarajućih mjera za integraciju u njima, sve zemlje u regiji će se morati pridržavati EURODAC propisa nakon pristupanja. Stoga će pružanje tehničke pomoći za nadogradnju / uspostavu nacionalnih računalnih registracionih sistema za nezakonite migrante i tražitelje azila, predstavljati inicijativu s dugoročnom perspektivom. Svaki zahvat treba težiti uključivanju biometrijskih identifikatora (otisci prstiju), u skladu s pravilima EU i standardima u BiH, te osigurati usklađenost  sa Uredbom EC 862/2007 i potpunu kompatibilnost s EURODAC sistemom zemalja članica EU. To bi trebalo biti dopunjeno kroz razvijanje kapaciteta nadležnih tijela u zemlji, kako bi se osiguralo da su u mogućnosti da upravljaju sistemom u skladu s EURODAC pravilima i standardima, kao i Uredbom EC 862/2007. Da bi se olakšala razmjena podataka  i kako bi se poboljšalo upravljanje nezakonitim migracijama, od presudnog je značaja uskladiti zakonske odredbe s pravnom stečevinom EU-a u pogledu biometrijskog prikupljanja podataka, zaštite podataka i razmjene informacija.

Kapaciteti Zajedničkog centra za analizu rizika (JRAC) zahtijevaju poboljšanje u provedbi procjene i analize rizika i naknadnog dijeljenja saznanja, te koordiniranje aktivnosti na sub-regionalnoj razini, kao i razvoj nacionalne strategije. JRAC olakšava dijeljenje informacija i koordinaciju analize rizika među agencijama povezujući analitičke sposobnosti agencija za upravljanje granicom i Ministarstvo sigurnosti. Međutim, još uvijek postoji prostor za poboljšanje kapaciteta za analizu rizika, Zajedničkog Centra za analizu rizika (JRAC), posebno u kontekstu identificiranja i razumijevanja rizika vezanog za pristupanje Hrvatske EU, a time i bolje predviđanje budućih trendova i predlaganje mjera.

Značajan problem s kojim se suočava BiH po pitanju povratka ilegalnih migranata je nedostatak mehanizama za pozitivnu identifikaciju. Ovo pitanje je naglašeno porastom ilegalnih migranata iz zemalja izvan regiona, od kojih većina nisu u posjedu bilo kakvih identifikacionih dokumenata. Jačanje mehanizama za suradnju sa van-regionalnim zemljama porijekla tih migranata bi poslužilo skraćivanju procesa utvrđivanja identiteta i povećalo mogućnosti za njihov učinkovit povratak.